Zbog aktualnosti teme i interesa koji je pobudio članak “Zašto je kineski med jeftin” objavljen u dvobroju časopisa “Hrvatska pčela” (srpanj-kolovoz 2019), isti prenosimo uz suglasnost uredništva “Hrvatske pčele” i autora, docenta Dražen Lušića s Katedre za zdravstvenu ekologiju Medicinskog fakulteta u Rijeci i predsjednika Hrvatske udruge senzorskih analitičara meda. Napominjemo kako sadržaj članka predstavlja predmet elaboracije, čiji su Zaključci bili prikazani na 9. Nacionalnoj konferenciji o sigurnosti i kakvoći pčelinjih proizvoda – Mehanizmi tržišnog uređenja održanoj 12.04.2019. u Novom Vinodolskom.

 

 

ZAŠTO JE KINESKI MED JEFTIN?

doc.dr.sc. Dražen Lušić, dipl.sanit.ing.

 

Katedra za zdravstvenu ekologiju, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci

Hrvatska udruga senzorskih analitičara meda

E-adresa: drazen.lusic@medri.uniri.hr

 

Neosporna je činjenica kako na tržištu Europske Unije, a time i na tržištu Republike Hrvatske, postoji konstantan porast uvoza jefitinog inozemnog meda. Najveći udio u tome ima med podrijetlom iz Kine, premda se med dobavlja i iz drugih zemalja Azije, Južne Amerike ali i Europe. Činjenica je da je upravo med iz Kine postao simbolom jeftinoga, a s obzirom na iskustvo EU i saznanja da u njemu ima rezidua to ga svrstava i u manje kvalitetan med. Cijena takvog meda, višestruko je manja od medova iz domaće proizvodnje. Stoga se domaći medovi koji se stavljaju na hrvatsko tržište cjenovno teško mogu smatrati konkurentnima. Često se polazi od pretpostavke (možda i opravdanja) kako je niska cijena kineskog meda, rezultat velike produkcije, niskih troškova proizvodnje i velike dostupnosti jeftine radne snage. Valja napomenuti kako se uvoznici meda prilikom uvoza uopće i ne opterećuju razlozima takve niske cijene uvoznog proizvoda. Naravno, ukoliko on ne izlazi izvan kvalitativnih i zdravstvenih kriterija propisanih važećim zakonskim standardima. Ponajprije Direktivom o medu te njezinom hrvatskom inačicom – Pravilnikom o medu. Nadalje, postoji velika vjerojatnost kako je izvozna orijentiranost jedne države poput Kine, svojim mehanizmima stimulacije prilično pomogla kineskim izvoznicima. Samim time i ponekom europskom uvozniku.

No je li to baš tako? Jesu li to pravi razlozi za tako nisku cijenu meda koji uvozom dolazi na naše police?

Za pretpostaviti je kako, osim možda cijene rada, nije baš vjerojatno da su i tamo troškovi primarne pčelarske proizvodnje toliko jeftiniji. Posebno ukoliko se uzme u obzir sličnost pčelarskih problema, patologije pčelinjih zajednica, proizvodne tehnologije i postupaka, pa i dostupnosti botaničkih resursa. Ako je tome tako, opravdano se može postaviti pitanje koje neće glasiti – zašto je domaći med (hrvatski ili europski) skup? Pravo pitanje treba glasiti – zašto je kineski med jeftin? Koji su razlozi za to? Oni su bili predmet elaboracije, čiji su zaključci prikazani na 9. Nacionalnoj konferenciji o sigurnosti i kakvoći pčelinjih proizvoda – Mehanizmi tržišnog uređenja održanoj 12. travnja 2019. godine u Novom Vinodolskom. U nastavku slijedi pregled prezentirane studije.

Kada se promišlja o formiranju i politici cijena nekog prehrambenog proizvoda na tržištu i razlozima koji uvjetuju njihovo kretanje, uvijek je dobro obratiti pažnju iz kojih krugova ponajviše dolaze takva pitanja. Zašto je domaći med tako skup može se najčešće čuti upravo od strane predstavnika hrvatskih upravnih struktura, državnih institucija ili poslovnih krugova. To se onda naravno, dalje prebacuje na potrošače i koji bi zapravo i ponajviše trebali biti zainteresirani za prave razloge.

Često se o tome ne pridaje značaj, no zaista treba naglasiti važnost brojki koje se mogu iščitati iz službenih izvora. Upravo te brojke one koje, ako se pažljivo promotre, mogu dati vrlo zanimljive zaključke. Prema službenim podacima u Europskoj Uniji je aktivno 600 000 pčelara koji raspolažu sa 17 milijuna pčelinjih zajednica. Njihova godišnja proizvodnja je u 2016. godini iznosila 237 514 tona meda. Treba naglasiti kako se ovdje radi o službenim statističkim podacima, a za koje znamo da često pokazuju i manje od realnog. Uz navedene tisuće tona proizvedenog meda, naravno da treba ubrojiti i ostale pčelinje proizvode: propolis, vosak, matičnu mliječ i pčelinji otrov, kao i njihove prerađevine (Slika 1).

Slika 1: Osnovni pokazatelji EU tržišta meda (2016)

 

Kina s druge strane sa svojih 7 milijuna pčelinjih zajednica (!), godišnje proizvede više nego dvostruku količinu meda tj. 502 614 tona (2016. g.). Turska kao treći proizvođač na svijetu godišnje proizvodi 105 532 tona (Slika 2).

Slika 2: Največi svjetski proizvođači meda (2016)

 

Vrlo je teško procijeniti koliko stanovnici Kine (za koje se procjenjuje da ih je sada oko milijardu i pol) pojedu od tih pola milijuna tona meda što ih sami proizvedu. Europljani konzumiraju u prosjeku 0,7 kg meda po stanovniku godišnje. Pri tome Grčka i Austrija vode sa po 1,7 kg. Nažalost, za Republiku Hrvatsku službeno taj podatak nemamo. Slobodna procjena autora je da se u prosjeku radi o oko 1 kg meda godišnje po stanovniku. No, Europa troši više meda nego što sama proizvede. Stoga se okreće Kini odakle potječe 50% uvoza meda. EU sa svojih 500 milijuna stanovnika (oko 1/3 kineske populacije), uz vlastitih 200 tisuća tona meda što ih sama proizvede, dodatno uvozi još toliko. Od toga, 100 tisuća tona podrijetlom je upravo iz Kine, dok je drugih 100 tisuća tona uglavnom ravnomjerno raspodijeljeno između Ukrajine, Argentine i Meksika (Slika 3).

 

Slika 3. EU uvoz i izvoz meda (2016)

 

Treba naglasiti kako je u EU pravilo da se termin „uvoz“ odnosi na proizvode iz tzv. trećih zemalja dok se proizvodnja koja se odnosi na države članice ne smatra uvozom i ne ulazi u ove statistike.   

Republika Hrvatska u svemu tome sudjeluje s nekih 8 000 tona meda (Slika 4). Oko te brojke postoje razmimoilaženja i  ovisno o kojem izvoru se radi razlike u rasponu vrijednosti mjere se u nekoliko tisuća tona (Državni zavod za statistiku, Hrvatska gospodarska komora, Hrvatski pčelarski savez, Ministarstvo poljoprivrede i njemu naslonjene Agencije).

Slika 4. Proizvodnja meda u EU po zemljama

 

Zanimljivo je kako je upravo u 2018. godini, godini koja je predstavljala prijelazni period do pune primjene novih odredbi Pravilnika o medu vezanih uz obavezno deklariranje zemlje/zemalja podrijetla meda, uvoz meda u Hrvatsku iz trećih zemalja narastao na vrtoglavih 2 000 tona. I to službeno. To je porast uvoza od gotovo 300%  u odnosu na 2016. godinu.  Pitanje koje se opravdano može postaviti jeste – je li se tu radilo o spremanju zaliha za „crne dane“ uvoznika, tj. za period iza datuma nakon kojeg se podrijetlo svog meda hrvatskom tržištu mora jednoznačno navesti (01. siječnja 2019.)?

Možda nam utjeha može biti kako su Sjedinjene Američke Države pojedinačno ipak najveći uvoznik na svijetu. One godišnje uvezu 166 000 tona meda (2016. g.). EU članica s najviše uvoza (ali ne i proizvodnje) je svakako njezina najmnogoljudnija članica – Njemačka (Slika 5).  Ona uvozi 81 599 tona meda godišnje (2016. g.) da bi i sama ponovno izvezla meda u vrijednosti od 25,33 milijuna dolara. Inače, nakon uvoza iz trećih zemalja re-eksport iz EU (ponajviše iz Njemačke) iznosi oko 20 000 tona uglavnom prema Švicarskoj, Saudijskoj Arabiji, Japanu i Kanadi.

 

Slika 5. Najveći svjetski uvoznici meda

 

Osim Kine, u velike izvoznike meda na svjetskom tržištu ubrajaju se i Argentina (81 183 t), Ukrajina (54 442 t), Vijetnam (42 234), Indija (35 793 t), itd. Kada se to pretvori u dolarsku vrijednost to su vrtoglavi iznosi. Naravno da je i u tome na prvom mjestu Kina za koju se procjenjuje kako joj medeni izvoz donosi 270,7 milijuna dolara godišnje (11,3% svjetskog izvoza meda u 2017. g.), ali je pravo iznenađenje to što drugo mjesto drži Novi Zeland sa 268,1 milijun dolara vrijednim izvozom meda i 11,2% udjela na svjetskom tržištu u 2017. godini.

To je naravno zasluga cjenovno visokog pozicioniranja novozelandskog meda od manuke. Ono se temelji na odličnom marketinškom pristupu ali i kvalitetno odrađenoj znanstvenoj podlozi vezanoj uz njegove zdravstvene učinke. Jedan „mali“ Novi Zeland, po broju stanovnika vrlo sličan Hrvatskoj, sa svojim je izvozom od 9 600 tona meda od manuke gotovo dosegao ukupnu vrijednost kineskog izvoza meda. Slijede ih Argentina (183,2 milijuna $, 7,6%), Njemačka (145,6 milijuna $, 6,1%), Ukrajina (133,9 milijuna $, 5,6%), Brazil (121,3 milijuna $, 5,0%), itd. Digresije radi, Hrvatska drži 56. mjesto s 2,1 milijun dolara vrijednim izvozom meda što predstavlja 0,1% svjetskog izvoznog tržišta meda (Tablica 1).

 

Tablica 1. Svjetski poredak izvoznika meda 2017. godine

RB

Izvoznik

Izvoz meda (milijuna $)

Udio u svjetskom izvozu meda

RB

Izvoznik

Izvoz meda (milijuna $)

Udio u svjetskom izvozu meda

1

Kina

270.7

11.3%

14

Rumunjska

52.1

2.2%

2

Novi Zeland

268.1

11.2%

15

Bugarska

48.1

2.0%

3

Argentina

183.2

7.6%

16

Poljska

40.6

1.7%

4

Njemačka

145.6

6.1%

17

Francuska

36.4

1.5%

5

Ukrajina

133.9

5.6%

18

Italija

35.5

1.5%

6

Brazil

121.3

5.0%

19

Australija

31.0

1.3%

7

Španjolska

110.3

4.6%

20

S. Arabija

30.2

1.3%

8

Meksiko

104.7

4.4%

21

UK

28.7

1.2%

9

Indija

104.0

4.3%

22

Tajland

28.5

1.2%

10

Mađarska

97.3

4.0%

23

SAD

26.4

1.1%

11

Belgija

77.3

3.2%

24

Urugvaj

25.4

1.1%

12

Vijetnam

70.6

2.9%

25

Turska

23.4

1.0%

13

Kanada

60.6

2.5%

56

Hrvatska

2.10

0.1%

SAD su nakon nekoliko godina ozbiljne analize ponašanja tržišta meda uvele ozbiljna ograničenja uvoza kineskog meda. Velikim dijelom su tome „kumovale“ i otkrivene afere sa zdravstvenom ispravnošću meda, patvorenjem odnosno skrivanjem podrijetla meda utvrđene i procesuirane od strane američkih nadležnih službi. Autor teksta raspolaže s informacijom kako se predmetnom problematikom danas sve manje bave američko Ministarstvo poljoprivrede i Agencija za hranu i lijekove, a sve više Ministarstvo domovinske sigurnosti. Zanimljivo je kako je nakon uvođenja ozbiljnih restrikcija uvoza kineskog meda na američko tržište 2006. godine, naglo skočio uvoz meda iz zemalja koje do tada nisu predstavljale veće igrače na svjetskom tržištu meda (npr. Indija). Štoviše, sa stanovišta proizvodnje meda, sve više su se kao zemlje podrijetla izvoznog meda počele pojavljivati do tada egzotične zemlje: Rusija, Filipini, Malezija, Mongolija, pa čak i Singapur. S obzirom na to da je utvrđeno kako se nerijetko radilo o operacijama prikrivanja glavnog izvora meda, skovan je novi izraz za tu vrstu „posla“ – pranje meda (engl., honey laundering), naravno na osnovi puno poznatijeg izraza – pranje novca (engl., money laundering).

Višegodišnjim promatranjem godišnjih količina meda koje su iz uvoza dospijevale na svjetsko tržište (Slika 6), vidljivo je kako je u periodu 2001. – 2016. g., ukupna količina izvoza meda podrijetlom iz grupe zemalja Argentina, Meksiko, Brazil, Kanada, Urugvaj bila uglavnom stabilna i kretala se oko 150 000 tona. Za razliku od njih, zajednička godišnja količina meda koji se izvozio iz Kine, Ukrajine, Vijetnama, Indije i Tajlanda se više nego udvostručila. Do 2010. godine je ta količina bila stabilna i iznosila je 110 000 tona godišnje. No 2010. godine, „iznenada“ započinje vrtoglavi rast uvoza koji je u 2016. g. iznosio čak 280 000 tona meda. Zaista je nevjerojatan poduhvat ovakvo povečanje izvoza meda. I to za 250% u samo šest godina!

 

Slika 6. Dinamika izvoza unutar glavnih grupa izvoznika meda

 

I sada kada smo vidjeli brojke te opisali neke zanimljive situacije na tržištu, mogu li se izvesti neki od zaključaka vezanih uz pravu cijenu koštanja meda?

Prema izvorima iz UN-ove agencije za hranu i poljoprivredu (FAO), u periodu između 2001. i 2014. godine kineska proizvodnja meda je, potaknuta općim porastom izvoza roba iz Kine, porasla za 88%. Tijekom istog razdoblja, broj pčelinjih zajednica povećan je za samo 21%. Pčelarstvo u Kini također ovisi o sličnim čimbenicima kao i drugdje u svijetu (gubitak staništa zbog urbanizacije, zagađenost pesticidima itd.). Činjenica je kako ti faktori jako utječu na zdravstveno stanje i preživljavanje pčela te neminovno dovode do opadanja broja pčelinjih zajednica. Ako je priznata činjenica da produktivnost tj. prinos po pčelinoj zajednici u svijetu opada, kako onda kineske pčele mogu osigurati tako visok prinos? I kolika je onda vjerojatnost da bi povećanje broja pčelinjih zajednica za 21% moglo osigurati takvo „povećanje” proizvodnje! Poznate slike kineskih voćara, koji ručno oprašuju svoje voćke, postale su značajan simbol visokog zagađenja okoliša koje je dovelo do nestajanja kukaca oprašivača u cijelim regijama.

Vjerojatni odgovor leži u metodologiji proizvodnje koja se koristi. Nezreli „med“, ponajviše temeljen na umjetnoj prihrani, vrca se kada je još uvijek u formi „vodene juhe” s vrlo visokim sadržajem vode. Zatim se isti umjetno suši, obrađuje  postupcima filtracije na bazi ionske izmjene. Ostaci smole iz filtera se naknadno eliminraju ultrafiltriranjem pri čemu se uklanja i pelud (koja se može i dodati) kako bi se maskiralo botaničko i/ili zemljopisno podrijetlo, dok se šećerni sirupi dodaju kako bi se zadovoljile različite tržišne cijene.

Proizvodnja se temelji na intenzivnoj prihrani pčelinjih zajednica tijekom paše, vrcanju nezrelog „meda“ i njegovog naknadnog odvlaživanja mehaničkim postupcima, već navedenom tehnologijom filtracije putem ionske izmjene (engl. resin technology), maskiranju zemljopisnog i/ili botaničkog podrijetla postupcima ultrafiltracije te namjernom dodavanju jednostavnih šećernih sirupa (kukuruz, riža, šećerna repa, i dr.)

Spomenuta filtracija ionskom izmjenom (na bazi smola), se trenutno koristi u tzv. „mednim tvornicama“ (engl. honey factories), za obradu medova vrlo različitog podrijetla i jako narušene kakvoće kako bi se isti uopće mogao staviti na tržište i kako bi mu se smanjila cijena. „Med“ koji je bio podvrgnut tom procesu ne bi ni trebao biti označen i tržen kao med jer se, ni bazično ne uklapa u definiciju meda kako je to propisano svjetskim ili EU standardima.

Sav med koji se trži u Europskoj Uniji, pa tako i u Hrvatskoj mora udovoljavati odredbama Direktive o medu (čitaj Pravilnika o medu) čije su glavne odrednice ustanovljene još davne 2001. godine i odonda se praktički nisu mijenjale. Tim aktima su propisani bazični parametri sastava  meda koji je dodatno reguliran jednim brojem zakonskih standarda vezanih uz zdravstvenu ispravnost i označavanje.

 

Ipak uz pomoć moderne tehnologije može se puno toga jer ona nudi sljedeće zanimljive „pogodnosti”:

  • maskira podrijetlo meda i teško se može otkriti postojećim znanstvenim metodama i metodologijama;
  • uklanja ne samo pelud, već i ostatke antibiotika, akaricida i drugih pesticida koji se koriste prilikom proizvodnje i neminovno završe u „medu“. Time se smanjuje većina rizika za uvoznike, izvoznike i pakere u njihovom marketingu. I naravno da to omogućava uporabu pčelarske tehnologije koja je nezamisliva našim pčelarima.
  • uklanja kemijske komponente koje su odgovorne za boju meda, omogućujući tropskim i subtropskim zemljama izvoz velikih količina „meda“ točno naručenog intenziteta boje: bijeli med (engl. white honey), svijetlo jantarni med (engl. Light Amber, LA), ekstra svijetlo jantarni med (engl. Extra Light Amber, ELA).
  • eliminira kemijske sastojke koji medu daju okus i miris, omogućujući da se miris i okus „meda“ prilagode točnim specifikacijama ciljanog kupca. Tako se može prodavati „med“ točno prema narudžbi, miješajući ga s peludom i željenim aromama. Drugim riječima, što naručiš, to i dobiješ!

 

Probajmo samo zamisliti koliko sati rada i utroška sredstava, energije, gubitaka zajednica (pa i birokracije), se može prištedjeti ako se umjesto poštene pčelarske prakse primjenjuju prethodno opisane metode? Kolika bi onda bila cijena takvog meda? I je li to uopće med? Zapravo, što je to?

Prema studiji poznatog stručnjaka Apimondije, Norberta Garcie (2018.), fenomen manipulacija s medom, prihode pčelara širom svijeta godišnje košta gubitka oko 600 milijuna američkih dolara.

Svoju studiju završava zanimljivim zaključkom: „Postoji plafon mogućnosti za proizvodnju meda i u mnogim smo slučajevima već dosegli taj nivo. Unatoć tome, potražnja svejedno ne prestaje rasti!“

Tu dolazi do još jednog interesantnog fenomena. Naime, niska cijena kineskog meda može predstavljati poticaj za uvoz u više europskih zemalja a koje ga potom miješaju i izvoze kao lokalno proizvedeni proizvod. Određeni broj europskih zemalja bilježi značajan porast izvoza meda paralelno s uvozom iz Kine. Kako je ranije u tekstu navedeno, u tome se ponajviše ističe Njemačka. Zanimljivo je i kako je nakon uvođenja obaveze za specifične analize za detekciju patvorenog meda (NMR) od strane najvećih lanaca supermarketa 2015. godine, već slijedeće godine u cijeloj Uniji (osim UK) drastično opao uvoz kineskog meda za gotovo 40% (Slika 7).

 

Slika 7. Dinamika izvoza meda prema različitim državama

 

Prema izjavama nekih od vodećih ljudi najjačih kontrolnih kuća u Europi, osim detekcije patvorenja i zdravstvenih neispravnosti, nepravilno deklariranje je trenutno najčešče identificirani problem na EU tržištu meda. Dodatan problem za EU potrošače predstavlja i nametanje specifičnog (ne)deklariranja zemalja podrijetla medova. Nakon 01. siječnja 2019. godine i punog stupanja na snagu Izmjena novog Pravilnika o medu u Republici Hrvatskoj i to je regulirano. No s tim u vezi jako su odjeknule  riječi predsjednika Europske udruge profesionalnih pčelara (engl. European Professional Beekeeper’s Association), gospodina Waltera Haefekera koji je bez ustručavanja pred Europskom komisijom ustvrdio: „Veći dio meda koji se nalazi na tržištu EU označen je kao mješavina meda iz EU-a i ne-EU-a, i za to zapravo nema standarda. Informacije na etiketi potrošačima zapravo ne nude odnosno ne znače naš ništa. Osim da taj med nije s Marsa!“

Što reći kao zaključak? Upravo ono što i na početku. Nemojmo se pitati zašto je domaći med skup? Zapitajmo se radije zašto je kineski med jeftin? Odgovor leži u prethodno opisanim nepčelarskim praksama i tehnologijama koje su našim pčelarima nezamislive. I u potpunosti su u suprotnosti sa svim pravilima struke i dobre pčelarske prakse, a koja se našim pčelarima nameće kao standard.

I neka! No onda inzistiramo da ista pravila vrijede jednako za sve. I tek se tada možemo adekvatno uspoređivati i ravnopravno nastupati na tržištu. Trebamo tražiti jasno određenje državnih institucija, upravnih tijela i analitičkih struktura prema ovoj problematici i ovom proizvodu. Tim više što se on uopće i ne uklapa u službenu definiciju meda. No moramo biti svjesni i njihove podkapacitiranosti za tu ulogu pa moramo inzistirati na načinima da sami proizvođači potrošačima osiguraju točnu informacija o kakvoći, a posebno o podrijetlu meda. Oni će sigurno znati cijeniti ovakav pristup. I prepoznati med koji traže i žele.

I na kraju, za čitatelje „Hrvatske pčele“, jedna zanimljiva informacija iz sredine lipnja 2019. godine.  Neposredno prije zaključenja teksta ovog članka, u medijima je objavljena vijest da je Potpredsjednik Vlade RH i Ministar poljoprivrede, gospodin Tomislav Tolušić, u okviru posjeta hrvatske gospodarske delegacije Narodnoj Republici Kini,  javno najavio izvoz hrvatskog meda u Kinu!

 

Gospodine Ministre, željno iščekujemo pozitivne vijesti s Dalekog istoka!

 

Literatura:

  1. Nacionalna konferencije o sigurnosti i kakvoći pčelinjih proizvoda – Mehanizmi tržišnog uređenja, ZBORNIK RADOVA, Novi Vinodolski 12. travnja 2019, godine;
  2. Key facts about Europe’s honey market, News (Economy): European Parliament, 28-02-2018;
  3. European Commission: Agriculture and rural development – Beekeeping and honey, Honey Market Presentation, 2018:
  4. Protecting bees and fighting fake honey imports in Europe News (Economy): European Parliament, 24-01-2018;
  5. Natural Honey Exports by Country, World’s Top Exports, May 2019;
  6. Garcia NL, The Current Situation on the International Honey Market, Bee World (2018) 95:3;
  7. Rossi R, The EU’s beekeeping sector, EPRS | European Parliamentary Research Service (Oct 2017) Members’ Research Service;
  8. Garcia NL, A Study of the Causes of Falling Honey Prices in The International Market, American Bee Journal; 156, 8; 877-877

 

 

Preslika iz izvornika – Zašto je kineski med jeftin (PDF, 794 KB) 

 

HP_2019- 7-8 Zašto je kineski med jeftin